Investitori

 

Investitori na projektima od javnog interesa mogu biti iz javnog i privatnog sektora.

Tradicionalnim modelima financiranja projekti se financiraju ili iz tekućih poreznih i neporeznih prihoda, ili zaduživanjem. S obzirom da su mogućnosti zaduživanja ograničena Zakonom, a cijena duga se povećava približavanjem graničnoj mogućnosti zaduživanja, povećani troškovi izvora financiranja smanjuju povoljan odnos kvalitete i cijene javnih usluga.

Javni sektor može odlučiti izgraditi javni objekt i samostalno isporučivati usluge te samostalno provoditi sve faze razvoja projekta ili pojedine faze naručiti od drugih izvora (privatnog ili civilnog sektora).

Privatni investitori imaju prednost takozvane ekonomije obujma te mogu time postići povoljnije financiranje projekata, a time i povoljniju cijenu javnih usluga. Raspolažu znantno većim spektrom financijskih instrumenata i modela kojima ukupne troškove financiranja mogu smanjiti i na takav način stvoriti dodanu vrijednost.

Financijskim instrumentima investitor upravlja valutnim rizikom i rizikom kamatne stope. Pozitivne tečajne razlike znače da povećanje tečaja valute prihoda u odnosu na valutu izvora financiranja predstavljaju dodatnu korist projekta zbog dodatnih financijskih prihoda. Investitor koristivši valutnu opciju, može valutni rizik prebaciti na različite financijske agencije koje su spremne uz naknadu preuzeti rizik promjene tečaja dviju valuta. Na taj način štiti profit od valutnog rizika.

Učinkovito upravljanje valutnim rizikom čini proces isporuke javne usluge djelotvornijim, što može rezultirati većom dodanom vrijednošću kod privatne isporuke javnih usluga nego kod tradicionalne isporuke. Nadalje, u tradicionalnom načinu, investitori nisu sagledavali i analizirali troškove gospodarenja građevinama tijekom životnog vijeka građevine.

Ugovorni oblici javnog-privatnog partnerstva sagledavaju troškove gospodarenja građevinama tijekom dužeg vremenskog roka (25-30 godina). Stoga, troškovi građevine za Investitora ne završavaju okončanjem izgradnje i preuzimanja građevine, već naprotiv, preuzimanje građevine od strane Investitora i početkom uporabe/održavanja započinje značajni dio ukupnih životnih troškova građevinskog investicijskog projekta.

Integracija svih etapa tijekom trajanja definirane su Ugovorom (projektiranje, financiranje, građenje, održavanje i uporaba objekta i eventulano rušenje i uklanjanje objekta po završetku životnog ciklusa građevine. Ukupni troškovi JPP projekta uspoređuju se s “usporednim troškovima javnog sektora” (PSC- engl. Public Sector Comparator). Ugovor također definira “specifikacije krajnjih perfomansi” javnih građevina, a plaćanje je vezano uz detaljno praćenje i ostvarivanje zadanih performansi.

Održavanje građevina mora biti kvalitetno isplanirano (plansko, preventivno, inspekcijsko i reaktivno održavanje).

Bez stručnog i kvalitetnog poznavanja i sveukupnog sagledavanja navedene materije nije moguće realizirati JPP projekt.